Narcisoidnost: kako je prepoznati i što je narcistički poremećaj ličnosti

Zadnja provjera: studeni 2026.

Narcisoidnost, u psihologiji narcizam, sklonost je usredotočenosti na sebe: osjećaju vlastite posebnosti i važnosti, potrebi za divljenjem i slabijem uvažavanju tuđih potreba. U nekoj mjeri ta je osobina prisutna kod svih ljudi, a samo kod malog dijela doseže razinu poremećaja ličnosti. Kako onda razlikovati umišljenu ili sebičnu osobu od nekoga tko ima narcistički poremećaj ličnosti i zašto se ta razlika ne može utvrditi preko interneta?

Riječ dolazi od mita o Narcisu, mladiću koji se zaljubio u vlastiti odraz. U psihologiju ju je krajem 19. stoljeća uveo Havelock Ellis (Mitra i sur., 2024). U svakodnevnom govoru kaže se „narcisoidan” ili „narcis”. U stručnoj literaturi govori se o narcizmu, a dijagnoza se zove narcistički poremećaj ličnosti.

Narcizam kao osobina

U psihologiji ličnosti narcizam se proučava kao osobina koja postoji u stupnjevima, slično kao ekstraverzija ili savjesnost. Upitnicima se mjeri u općoj populaciji, kod studenata, zaposlenih i roditelja, a ne samo kod osoba koje traže psihološku pomoć. Ljudi se razlikuju po tome koliko je osobina izražena, a granica između uobičajene i problematične razine nije oštra. Takav kontinuitet između uobičajenih i patoloških oblika naglašava i model spektra narcizma (Krizan i Herlache, 2018).

Umjerena razina narcizma ne znači problem. Osoba može voljeti pažnju, ponositi se svojim postignućima i htjeti se istaknuti, a pritom biti pouzdan prijatelj i partner. Teškoće nastaju kada usredotočenost na sebe postane kruta i kada se uvijek iznova ostvaruje na račun drugih.

Istraživanja pokazuju i kako se narcizam mijenja tijekom života:

Narcistički poremećaj ličnosti

Narcistički poremećaj ličnosti nije samo izraženija osobina, nego dijagnoza koja zahtijeva stručnu procjenu. U američkom priručniku DSM-5-TR svrstan je među poremećaje ličnosti skupine B. Opisuje se kao prožimajući obrazac grandioznosti, potrebe za divljenjem i manjka empatije koji traje dugo, javlja se u različitim situacijama i znatno otežava funkcioniranje u odnosima i na poslu (Mitra i sur., 2024). *Grandioznost* znači prenaglašen doživljaj vlastite važnosti, sposobnosti ili posebnosti.

Međunarodna klasifikacija bolesti MKB-11 Svjetske zdravstvene organizacije više nema zasebnu dijagnozu narcističkog poremećaja ličnosti. Poremećaj ličnosti u njoj se procjenjuje prema težini (blagi, umjereni, teški), a može se dodatno opisati izraženim crtama ličnosti, kao što su negativna afektivnost, odvojenost od drugih, disocijalnost, dezinhibicija i anankastičnost (WHO, 2024; Clark, 2025). MKB-11 poznaje i *teškoće ličnosti*, koje se ne smatraju poremećajem.

Razlika između dvaju sustava pokazuje da stručnjaci ni danas nisu potpuno složni u tome kako narcizam opisati i razgraničiti. Pregled literature upozorava na nesklad između kliničke teorije, istraživanja i dijagnostičkih priručnika. Upozorava i na raskorak između razmjerno niske učestalosti dijagnoze u istraživanjima i znatno češćeg prepoznavanja patološkog narcizma u kliničkoj praksi (Pincus i Lukowitsky, 2010).

Opći pregled poremećaja ličnosti, njihovih skupina i dijagnostike nalazi se u lekciji [Poremećaji ličnosti](/lekcija/poremecaji-licnosti).

Grandiozni i ranjivi narcizam

Istraživači danas razlikuju dva oblika narcizma (Miller i sur., 2017):

Zajednička im je usredotočenost na sebe i na to kako nas drugi vide. Prema pregledu literature, upravo je nerazlikovanje tih dvaju oblika jedan od razloga zašto su istraživanja narcizma dugo davala proturječne rezultate (Miller i sur., 2017).

Grandioznost i ranjivost nisu dvije odvojene vrste ljudi. Pincus i Lukowitsky (2010) preporučili su da se u dijagnostiku uključe obje teme. Upozorili su i da se izrazi „otvoreni” i „prikriveni” narcizam ne bi trebali shvaćati kao zasebni tipovi. Osobe s narcističkim poremećajem ličnosti mogu prelaziti iz otvorenog, grandioznog oblika u prikriveni, ranjivi (di Giacomo i sur., 2023).

Unutar grandioznog narcizma neki istraživači razlikuju još dvije dimenzije (Back i sur., 2013). **Divljenje** je težnja da se pozitivna slika o sebi održi traženjem tuđeg divljenja: šarmom, samopouzdanim nastupom i isticanjem vlastitih uspjeha. **Rivalstvo** je težnja da se ta slika zaštiti obezvrjeđivanjem drugih, primjerice omalovažavanjem, neprijateljstvom ili osvetom kada se osoba osjeti ugroženom.

Kako se narcizam pokazuje u odnosima

Za razumijevanje partnerskih odnosa posebno su korisna istraživanja koja uspoređuju početak i kasniju fazu veze. Narcizam je povezan s uspjehom u kratkoročnim kontaktima, primjerice na spoju ili u početku veze, ali i s problemima u dugotrajnim vezama. Niz od sedam istraživanja s ukupno 3560 sudionika pokazao je da je početna privlačnost povezana prije svega s dimenzijom divljenja, a kasniji problemi prije svega s rivalstvom, odnosno sklonošću obezvrjeđivanju partnera (Wurst i sur., 2017).

Taj obrazac nalikuje onome što popularni tekstovi opisuju kao ciklus idealizacije i obezvrjeđivanja. Ipak, istraživanja govore o prosjecima i sklonostima, a ne o scenariju koji se mora odviti u svakoj vezi. Isti slijed, oduševljenje na početku i razočaranje kasnije, može se dogoditi i iz drugih razloga.

Starije istraživanje pokazalo je da je narcizam povezan s ljubavnim stilom u kojem se odnos doživljava kao igra (Campbell i sur., 2002). Taj je stil bio povezan s potrebom za moći i samostalnošću, s većim zanimanjem za druge moguće partnere i s manjom predanošću vezi. Partneri sudionika potvrdili su da se osobe s izraženijim narcizmom u vezi ponašaju kao u igri.

Za **empatiju**, sposobnost razumijevanja tuđeg stanja i suosjećanja s njim, slika je složenija nego što se obično misli. Metaanaliza je pronašla da je narcizam povezan s nižom empatijom, ali su te veze uglavnom bile male. Ovisile su o obliku narcizma, o vrsti empatije i o tome je li se empatija mjerila upitnikom ili ponašanjem (Urbonaviciute i Hepper, 2020). „Manjak empatije” zato ne znači nesposobnost razumijevanja drugih. Osoba može dobro razumjeti što drugi osjećaju, a ipak tome pridavati malo važnosti. Pregled literature o narcističkom poremećaju ličnosti navodi da je razumijevanje tuđih stanja često očuvano, a slabije je suosjećanje (di Giacomo i sur., 2023).

Narcizam nije isto što i manipulacija. Manipulativne obrasce i iskrivljavanje tuđe percepcije mogu koristiti i ljudi bez izraženog narcizma, a izražen narcizam ne znači nužno manipulaciju. Ta su ponašanja opisana u lekcijama [Manipulacija u razgovoru](/lekcija/manipulativni-komunikacijski-obrasci) i [Gaslighting](/lekcija/gaslighting-pojam-obiljezja-i-granice-njegove-uporabe). Za razumijevanje odnosa korisnije je opisati što se konkretno događa nego tražiti etiketu za osobu.

Odakle dolazi narcizam

Kao i druge crte ličnosti, narcizam nastaje međudjelovanjem nasljeđa i okoline.

**Nasljeđe.** U istraživanju na 304 para blizanaca procijenjeno je da se oko četvrtine razlika u grandioznosti i oko trećine razlika u osjećaju da nam drugi nešto duguju može pripisati genetskim činiteljima (Luo i sur., 2014). Velik dio razlika objasnila su osobna iskustva koja blizanci nisu dijelili. Riječ je o jednom uzorku pa procjene treba uzeti kao okvirne.

**Odgoj.** Istraživanje koje je pratilo 565 djece u dobi od 7 do 12 godina usporedilo je dva objašnjenja (Brummelman i sur., 2015). Prema teoriji socijalnog učenja, narcizam se razvija kada roditelji dijete precjenjuju i prikazuju ga posebnijim od druge djece. Prema psihoanalitičkom objašnjenju, razvija se kada dijete dobiva premalo roditeljske topline. Rezultati su išli u prilog prvom objašnjenju: kasniji narcizam predviđalo je roditeljsko precjenjivanje, a ne nedostatak topline.

**Psihoanalitička objašnjenja.** Za razumijevanje narcizma u kliničkoj praksi važni su psihoanalitičari Heinz Kohut i Otto Kernberg. Kohut je narcističke teškoće povezivao s nezadovoljenim razvojnim potrebama, osobito potrebom da dijete bude viđeno i potvrđeno (Kohut, 1971). Kernberg je patološki narcizam promatrao kao način organizacije ličnosti povezan s ranim odnosima (Kernberg, 1975). Oba su pristupa klinički utjecajna. Istraživanje Brummelmana i suradnika (2015) ipak nije potvrdilo psihoanalitičko predviđanje o ulozi roditeljske topline. Detaljnije o njima u lekcijama [Heinz Kohut](/lekcija/heinz-kohut), [Psihologija selfa](/lekcija/psihologija-selfa) i [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa).

Mitovi i pretjerivanja

**„Svatko tko me povrijedio je narcis.”** Riječ „narcis” u svakodnevnom govoru često znači samo sebičnu, bezobzirnu ili neugodnu osobu. Ljudi mogu povrijediti druge iz mnogo razloga: zbog sukoba interesa, stresa, nezrelosti, loših vještina komunikacije ili jednostavno zato što su se ponijeli loše. Etiketa zatvara razgovor i ne govori ništa o tome što se točno dogodilo (više u lekciji [Psihološke etikete](/lekcija/psiholoske-etikete)).

**„Po nekoliko znakova s interneta može se prepoznati poremećaj.”** Popisi „znakova narcisa” mogu pomoći da se neko ponašanje imenuje, ali nisu dijagnostički alat. Dijagnoza traži procjenu trajnog obrasca u različitim situacijama i njegovih posljedica (Mitra i sur., 2024). Zbog toga Američko psihijatrijsko društvo od 1973. smatra neetičnim da psihijatar daje stručno mišljenje o osobi koju nije pregledao. To vrijedi i za javne osobe, a pravilo je potvrđeno 2017. (American Psychiatric Association, n. d.). Ako stručnjaci ne dijagnosticiraju na daljinu, nema razloga da to rade laici na temelju objava ili prepričanih svađa.

**„Narcizam je samo previsoko samopoštovanje.”** Narcizam i samopoštovanje nisu isto, a njihov je odnos jedno od spornih pitanja u istraživanjima (Miller i sur., 2017). U istraživanju Campbella i suradnika (2002) bili su povezani s različitim stilovima ljubavi: narcizam s doživljajem veze kao igre, a samopoštovanje sa strastvenom ljubavi. Ranjivi narcizam, osim toga, uključuje izraženu nesigurnost (Miller i sur., 2017). O samopoštovanju više u lekciji [Samopoštovanje](/lekcija/samopostovanje).

**„Mladi su danas narcisoidniji nego ikad.”** Teza o „epidemiji narcizma” dugo je bila popularna. Istraživanje koje je usporedilo tri generacije američkih studenata, od 1990-ih do 2010-ih, pronašlo je mali pad razine narcizma, a ne porast (Wetzel i sur., 2017). Rasprava još traje, ali tvrdnja o naglom porastu nije dobro potkrijepljena.

**„Narcizam se nikad ne mijenja.”** Relativni položaj osobe u odnosu na druge prilično je stabilan. Prosječna razina narcizma ipak se od rane odrasle dobi do srednjih godina znatno smanjuje (Wetzel i sur., 2020).

Kada je netko blizak takav

Za zaštitu sebe nije potrebna dijagnoza. Važnije je kako se osoba u odnosu osjeća i što se u njemu ponavlja nego ima li druga osoba poremećaj.

Korisno je opisivati konkretna ponašanja umjesto osobe. „Kad govorim o svom danu, razgovor se uvijek vrati na tebe” može otvoriti razgovor. „Ti si narcis” obično ga zatvara. Jasne [osobne granice](/lekcija/osobne-granice) pomažu da se odredi što se u odnosu prihvaća, a što ne. Lekcija [Postavljanje granica](/lekcija/postavljanje-granica) objašnjava kako ih izraziti bez prijetnji. Odnos s vlastitom obitelji, prijateljima i drugim izvorima podrške pomaže da se zadrži vlastita procjena onoga što se događa.

Ako odnos dugotrajno narušava raspoloženje, samopouzdanje ili svakodnevno funkcioniranje, razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći da se on bolje razumije i odluči što dalje. Ako postoje prijetnje, nasilje ili strah za vlastitu sigurnost, pomoć treba potražiti odmah, preko hitnih službi ili organizacija koje pružaju podršku žrtvama nasilja.

Ova lekcija služi razumijevanju pojma i ne zamjenjuje stručnu pomoć ni procjenu.

Sažetak

Narcizam je osobina koju ljudi imaju u različitoj mjeri. Najizraženiji je u ranoj odrasloj dobi i s godinama se u prosjeku smanjuje. Narcistički poremećaj ličnosti rjeđa je klinička dijagnoza koja zahtijeva stručnu procjenu, a u MKB-11 više nije zasebna kategorija. Istraživači razlikuju grandiozni i ranjivi oblik, a u vezama narcizam može donijeti početnu privlačnost i kasnije probleme. Na njegov nastanak djeluju i nasljeđe i iskustvo, a jedno istraživanje roditeljstva upućuje na ulogu precjenjivanja djeteta. Riječ „narcis” najkorisnija je kada se zamijeni opisom konkretnog ponašanja.

Kamo dalje?

Izvori i literatura

1. American Psychiatric Association. (n. d.). *Goldwater Rule*. https://www.psychiatry.org/news-room/goldwater-rule

2. Back, M. D., Küfner, A. C. P., Dufner, M., Gerlach, T. M., Rauthmann, J. F. i Denissen, J. J. A. (2013). Narcissistic admiration and rivalry: Disentangling the bright and dark sides of narcissism. *Journal of Personality and Social Psychology, 105*(6), 1013–1037. https://doi.org/10.1037/a0034431

3. Brummelman, E., Thomaes, S., Nelemans, S. A., Orobio de Castro, B., Overbeek, G. i Bushman, B. J. (2015). Origins of narcissism in children. *Proceedings of the National Academy of Sciences, 112*(12), 3659–3662. https://doi.org/10.1073/pnas.1420870112

4. Campbell, W. K., Foster, C. A. i Finkel, E. J. (2002). Does self-love lead to love for others? A story of narcissistic game playing. *Journal of Personality and Social Psychology, 83*(2), 340–354. https://doi.org/10.1037/0022-3514.83.2.340

5. Clark, L. A. (2025). Wherefrom and whither PD? Recent developments and future possibilities in DSM-5 and ICD-11 personality disorder diagnosis. *Current Psychiatry Reports, 27*(5), 267–277. https://doi.org/10.1007/s11920-025-01602-y

6. di Giacomo, E., Andreini, E., Lorusso, O. i Clerici, M. (2023). The dark side of empathy in narcissistic personality disorder. *Frontiers in Psychiatry, 14*, 1074558. https://doi.org/10.3389/fpsyt.2023.1074558

7. Kernberg, O. F. (1975). *Borderline Conditions and Pathological Narcissism*. New York: Jason Aronson.

8. Kohut, H. (1971). *The Analysis of the Self: A Systematic Approach to the Psychoanalytic Treatment of Narcissistic Personality Disorders*. New York: International Universities Press.

9. Krizan, Z. i Herlache, A. D. (2018). The narcissism spectrum model: A synthetic view of narcissistic personality. *Personality and Social Psychology Review, 22*(1), 3–31. https://doi.org/10.1177/1088868316685018

10. Luo, Y. L. L., Cai, H. i Song, H. (2014). A behavioral genetic study of intrapersonal and interpersonal dimensions of narcissism. *PLoS ONE, 9*(4), e93403. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0093403

11. Miller, J. D., Lynam, D. R., Hyatt, C. S. i Campbell, W. K. (2017). Controversies in narcissism. *Annual Review of Clinical Psychology, 13*, 291–315. https://doi.org/10.1146/annurev-clinpsy-032816-045244

12. Mitra, P., Torrico, T. J. i Fluyau, D. (2024). Narcissistic personality disorder. U *StatPearls*. StatPearls Publishing. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK556001/

13. Pincus, A. L. i Lukowitsky, M. R. (2010). Pathological narcissism and narcissistic personality disorder. *Annual Review of Clinical Psychology, 6*, 421–446. https://doi.org/10.1146/annurev.clinpsy.121208.131215

14. Urbonaviciute, G. i Hepper, E. G. (2020). When is narcissism associated with low empathy? A meta-analytic review. *Journal of Research in Personality, 89*, 104036. https://doi.org/10.1016/j.jrp.2020.104036

15. Weidmann, R., Chopik, W. J., Ackerman, R. A., Allroggen, M., Bianchi, E. C., Brecheen, C., … Back, M. D. (2023). Age and gender differences in narcissism: A comprehensive study across eight measures and over 250,000 participants. *Journal of Personality and Social Psychology, 124*(6), 1277–1298. https://doi.org/10.1037/pspp0000463

16. Wetzel, E., Brown, A., Hill, P. L., Chung, J. M., Robins, R. W. i Roberts, B. W. (2017). The narcissism epidemic is dead; long live the narcissism epidemic. *Psychological Science, 28*(12), 1833–1847. https://doi.org/10.1177/0956797617724208

17. Wetzel, E., Grijalva, E., Robins, R. W. i Roberts, B. W. (2020). You're still so vain: Changes in narcissism from young adulthood to middle age. *Journal of Personality and Social Psychology, 119*(2), 479–496. https://doi.org/10.1037/pspp0000266

18. World Health Organization. (2024). *ICD-11 for Mortality and Morbidity Statistics: Personality disorders and related traits* (verzija 2024-01). https://icd.who.int/browse/2024-01/mms/en#37291724

19. Wurst, S. N., Gerlach, T. M., Dufner, M., Rauthmann, J. F., Grosz, M. P., Küfner, A. C. P., Denissen, J. J. A. i Back, M. D. (2017). Narcissism and romantic relationships: The differential impact of narcissistic admiration and rivalry. *Journal of Personality and Social Psychology, 112*(2), 280–306. https://doi.org/10.1037/pspp0000113